Stolnotenisačica se priprema za A-turnir. Što se tehnike igranja tiče, optimalno je pripremljena. Što se tiče mentalne pripreme, voljela bi da u meču ima brze reakcije te da fleksibilno i dobro šalje lopticu, prvenstveno u kritičnim trenucima, kao naprimjer kada loptica dotakne mrežicu. Osim toga ima još jednu posebnu temu: svaki put kada se u igri počne s brojanjem bodova, ona se uznemiri i postane sklona brzopletim pogreškama – želi proraditi i tu reakciju. 

Najprije coach i stolnotenisačica prolaze kroz sve moguće scene u igri, kao primjerice igru jedan na jedan, sustav pojedinačnih eliminacija, određene protivnike kojih se boji i sve moguće reakcije gledatelja. Tu ulaze i sjećanja na slične mečeve koji nisu baš najbolje završili. Svaki put kada se sportašica suočena s nekom scenom subjektivno osjeti nesigurnom, coach provodi mišićni test (miostatički test) i ispituje moguću stresnu reakciju. Ako određena predodžba izaziva stres, reakcija će biti izrazito slaba.

Bodyscan-metodom stolnotenisačica ispituje gdje se točno u tijelu nalaz fokus emocija pri zamišljanju određene scene: strah u kostima, klecava koljena, udarac u potiljak, pritisak u želucu, osjećaj slabosti u rukama itd. Zatim se primjenjuje intervencija. Sekvenca mahanja od 24 pokreta ovamo-onamo naziva se set. Sportašica se pritom fokusira i na predodžbu i na subjektivno neugodan tjelesni eho. 

Već nakon 6 do 8 setova ta se klijentica oslobađa neugodne reakcije, čak i kada ponovno konkretno zamisli scenu koja joj je netom prije uzrokovala stres: muskulatura ruku opet je snažna i čvrsta, noge su ponovno stabilne, strah nestaje iz tijela i omogućuje usklađene pokrete, želudac je ugodno topao i opušten, a mišićni test daje snažnu reakciju. 

U sljedećoj fazi coachinga coach ispituje reakciju sportašice na glasno brojanje bodova. Svaki put kada se izgovori bodovno stanje, npr. 1:2, mišićni je test doista slab. Brzom metodom potrage na temelju mišićnoga testa coach i klijentica nakon nekoliko minuta pronalaze porijeklo njezine „fobije“ od brojanja bodova: kao tinejdžerica bila je dosta slaba u matematici i ima posebno loša sjećanja na ispite. „Dobila bih test, pogledala sve te brojke i formule i odmah pomislila: Upomoć, ja to ne mogu!“ Nakon što je i to sjećanje prošlo kroz set mahanja, i pri glasnom brojanju mišićna je reakcija bila normalno snažna.

Naposljetku se sportašica putem body-scan-tehnike koncentrirala na najsnažniji i najugodniji tjelesne osjet pri pomisli na neki posebno ugodan turnir. Setovi mahanja koji su uslijedili učvrstili su taj resursni osjećaj. Potom se taj dobri osjećaj prenosi na scenu u budućnosti: ta se coaching‑intervencija naziva „utkivanje“. Pritom stolnotenisačica drži reket u ruci kako bi što vjerodostojnije „utrla“ niz uspješnih pokreta. I pritom se provodi mahanje. Ta se metoda naziva in-vivo-coaching. Cijelim tim procesom coachinga kod sportašice se aktivira proces neuralnog utiranja putova za resursne reakcije i emocije na live-sceni. Nakon coachinga sportašica je meč odigrala sigurno i nije imala nikakve mentalne blokade pri brojanju bodova.