Putem bodyscan-metode klijent ispituje gdje se točno u njegovu tjelesnom doživljavanju nalazi fokus osjećaja: udarac u želudac, stisnuto grlo, pritisak na psima, napeta šija itd. Jedna sekvenca „mahanja“ od cca. 24 pokreta ovamo-onamo naziva se setom.
Klijent pritom fokusira i predodžbu i subjektivno neugodan tjelesni eho. Već nakon 6 do 8 setova klijent više ne osjeća neugodnu emocionalnu reakciju, čak i kada ponovno pomisli na tu scenu koja mu je prije prouzrokovala stres: mišići ramena osjetno se opuštaju, želudac je ugodno topao i opušten, a mišićni test daje snažnu reakciju.

Potom se klijent putem tehnike body-scan koncentrirana najsnažniji i najugodniji tjelesni osjećaj koji se javlja kada pomisli na govor. Setovi mahanja koji slijede djeluju tako da intenziviraju taj resursni osjećaj. Klijent zatim navodi intenzitet svoga subjektivnog doživljavanja na pozitivnoj strani skale: „Sada se stvarno veselim svom nastupu.“

U takvom je slučajnu idealno dogovoriti još jedan coaching-susret za završnu intervenciju na pozornici u dvorani u kojoj klijent nastupa, gdje ima pogleda na brojne stolice koje se nalaze pred njim. Taj se postupak naziva in vivo-coaching.
 
Cijelim tim postupkom kod poslovođe se aktivira proces neuralnog utiranja putova za resursne reakcije i emocije na live-sceni. „Bio sam u izvrsnoj formi, i to posve nesvjesno i nekako samo od sebe“, izjavio je klijent tjedan dana nakon održavanja govora.